Ocjena: 5/5 ★★★★★
Izdavač: Budilnik izdavaštvo
Prevela: Sanja Marić

„Ljudi ne privlače ono što žele, nego ono što jesu.“

Dokle god u srcima ljudi ima imalo koristoljublja, neće biti mira. Ako želi stvarati mir, čovjek se ne bi smio nikad zadovoljiti trima stvarima; svojim mišljenjima, svojim karakterom i svojim duhovnim stanjem. Onog trena kad postane zadovoljan time on stagnira i ne razvija se više. Pošten čovjek, pošten je i u najsitnijim detaljima svog života. Ako i najmanju stvar ustupite Zlu, nije li to isto kao da ste s njim potpisali savez? Obmanjujuća uznositost, nakaradna gordost, djetinjasta taština, škrtost, zavist, izopačene navike; hibridna sinteza svih odvratnih nagona i lukavština… Svijet je prepun arogantnih nemislećih neznalica uvjerenih u fantazmagoriju svojih “znanja”. Oni koji na kraju vide đavla, gledaju vlastiti odraz svih svojih gadosti. Ali… Nekim ljudima svijet bi izgledao prazno da nije nastanjen utvarama, nemanima i himerama; svim tim demonima koji nose ljudske maske. „Na bojnom polju ljidske duše dva se gospodara vječno bore za prevlast. Jedan je poznat kao Knez ovog svijeta, a drugi kao Bog Otac.“ Kako čovjek razvija čistoću; tako uviđa da je sve zlo nemoćno osim ako ga podržavamo. Misli su moćne koliko je naš fokus jasan i namjera koncentrirana na ono što se želi postići. Sumnje, strah i briga sjene su, kako James veli, podzemnog svijeta sebstva; a dok krotki čovjek sija u tami… Krotkost nije razmetljiva niti hvalisava, a stablo će se uvijek prepoznati po svojim plodovima.

„O čemu misliš; tamo putuješ; ono što voliš, to i privlačiš. Danas si tu gdje su te dovele tvoje misli, a sutra ćeš biti tamo kamo te misli odvedu.“

„Povijest bilježi svjetovna, a ne nebeska djela.“

Svu snagu; mudrost, moć i znanje, objašnjava nam James, čovjek pronalazi unutar sebe; no, ne u egoizmu već u poslušnosti, pokornosti i spremnosti na učenje. Ravnoteža se postiže kad se ostavi svaka uvrijeđenost, svaka želja za odmazdom, svo koristoljublje i egoizam. Umjesto da kroče putem vrline, ljudi se utapaju u moru strasti i uvrijeđenosti što ih čini sve više i više sljepima. Kako je i Spinoza rekao: Što Paul kaže o Peteru govori mnogo više o Paulu nego o Peteru.

„Tko svjetlo svog Razuma rabi poput baklje kojom traži Istinu, neće zauvijek ostati u očaju tame.“

Slabi čovjek koji stalno nešto cendra o neshvaćenosti neće mnogo postići kao ni tašt čovjek koji ne želi ugoditi nikome osim sebi… Dokle god se utapa u uvjerenjima da robuje vanjskim uvjetima, čovjek je prepušten na milost i nemilost okolnostima… Međutim, od svih ljudskih bijeda, napominje James, zabušavanje je ona najgora. Akumulacija zemaljskih udobnosti anestezira božansko u čovjeku te njegova svijest tone sve dublje u nesvijest; u materiju.

„Odbaci svoje iluzije i uvidjet ćeš da su rođenje i smrt tijela tek zgode na putovanju, ne njegov početak i kraj.“

„Mudrost rađa mudrost. Strast rađa strast. Borba rađa borbu.“

Ovo je knjiga napisana davne 1903. godine, no njena tematika i savjeti za život su bezvremenski i nepromjenjivi. Cilj nje je spoznaja Istine; osvještavanje čovjeka da uvidi kako je on sam svoj vlastiti kreator te da su alati za stvaranje njegove misli, a generator njegov um. Ljudske misli James uspoređuje sa sjemenjem, a ono što nikne iz njih je nusprodukt; manifestacija. Čovjek sam sebe stvara i razara. Mislilac je vlastitih misli, a time i tvorac samoga sebe, jer misao je i uzročna i stvaralačka. Vježbanje samokontrole i samopročišćenja osnova su uspostavljanja jednousmjerenosti i kvalitetnijeg života. Samougađanje, sebičnost, požuda, mržnja, mračne želje, ogorčenje vode jadu. Čovjek koji spava vidi nepravdu dok čovjek moji je budan vidi Vrhovnu Pravdu. Patnja nastaje iz neznanja, koristoljublja i sebičnosti.

„Samokontrola je snaga; ispravna misao je majstorstvo; smirenost je moć.“

Kad se oslobodimo lanaca požude, mržnje, mračnih želja i sebičnosti; tad postajemo Kraljevi i Kraljice u svom Kraljevstvu. Onaj tko izbjegava samodisciplinu, izbjegava najvažniju čovjekovu dužnost i odbacuje Kraljevstvo zarad samoljublja. Svetac je onaj tko se neumorno bori sam protiv sebe; protiv svoje animalne prirode; protiv svoje sebičnosti.

„Ono što možemo zamisliti, možemo i postići.“

Nijedno samougađanje nije bezopasno. Zvijer je vječno gladna animalna priroda u nama; ona opetovano podliježe sebičnim i mekušastim zadovoljstvima i neprestano iziskuje ugađanje, zadovoljavanje, hranjenje… A svakim hranjenjem sve više obuzima um čovjeka i udaljava ga od Istine.

„Da bi Bog u čovjeku mogao ustati, zvijer u čovjeku mora nestati.“

Temeljitost je osnova savršenstva: raditi nešto toliko dobro da bolje ne može. Kad čovjek gorljivo želi dosegnuti blistaviji život od najobičnije animalne jurnjave za užicima, on počinje pravu meditaciju; jer bez gorljive težnje nema meditacije.

„Svijet stvari druga je strana svijeta misli.“

Materija je pandan Umu; unutarnje manifesira vanjsko; svi događaji i sve okolnosti tijekovi su misli… Djeca Kraljevstva manifestiraju kvalitete koje svijet smatra budalastima jer su suprotnost onima koje vladaju u svijetu. Ta djeca ne žive dokono i lijeno već aktivno iskorijenjuju svaki grijeh iz samih sebe. Vječni život pripada onima koji se odriču tog sitničavog, uskogrudnog, grijehom očaranog i začaranog, ratobornog lažnog sebstva. Sav grijeh je u biti – neznanje; stanje nerazvijenosti. Koliko ljudi poznajete koji ne drže čvrsto ruke na kormilu svojih misli i koji svojim zatupljenim razmišljanjima i naglim karakterom zagorčavaju svoj i živote oko sebe?

„Mir prema svim živim bićima, bez iznimke i bez razlike.“

Pljuskovi patnje omekšavaju srce pripremajući ga za mudrost, kaže Allen; baš kao što kiša priprema zemlju za plodove.

„Sanjari su spasitelji čovječanstva.“

Biti u svijetu, ali ne i od svijeta – vrhunsko je savršenstvo kojim nas poučavaju mudraci tisućama godina. Blagost je znak duhovne profinjenosti. Suosjećanje koje je istinska vrlina ne treba brkati sa histeričnim, srcedrapajućim, površnim glupostima; ono je duboka i neizreciva nježnost koja se očituje nesebičnim i blagim karakterom. Čovjek koji je usavršio blagost nikad se ne prepire. Blagost je mudrost. No prvi korak je da se oljuštimo od svih neistina; da postanemo stvarni; da se ne pokušavamo prikazati dtugačijima nego što jesmo; da se ne uzdižemo uzvišeno nad drugima smatrajući se boljima. Želja za veličanjem samog sebe ukazuje na malenost toga koji se uzvisuje, kao i na njegovu narcisoidnost, taštinu i nametljivost… Nije li upravo to slika današnjeg selfie društva? Spremnost da se sakrijemo od pogleda i potpuni izostanak samoveličanja znakovi su veličine. Društvo je to laži i misaonih tumora.

„Samo onima koji se odreknu sami sebe ukazuje se Istina.“

Besprijekornu Istinu posjedovat će onaj koji usred nevolja ostane strpljiv i smiren. No smirenost nije isto što i beživotna mlitavost; smirenost je vrhunac svjesno koncentrirane energije.

„U smirenosti leži najveća snaga. Smirenost je siguran znak snažnoga, dobro istreniranog i strpljivo discipliniranog uma. Smiren čovjek zna što radi… On govori malo, ali njegove riječi govore mnogo.“

Zbog neznanja u čijem korijenu leži čežnja duše da spozna Zakon; ljudi se neprestano rađaju, pate i umiru… Jedino okretajem ključa unutar sebe krug se prekida, osobnost se raspršuje, a inkarnacije u karnalna bića – prestaju i smrt samim time biva uništena.

„Svi sveti spisi na svijetu stvoreni su da bi poučili jednu lekciju i svi veliki učitelji neprestano je ponavljaju. Ta lekcija je isuviše jednostavna za svijet koji joj se izruguje spotičući se na kompliciranim putevima sebičnosti.

Jedini mir koji možemo postići postižemo nadvladavanjem sebe i služenjem Zakonu Ljubavi… Da bi se došlo do toga treba proći kroz pustinje sumnje i vatre patnje; nigredo sebstva…

„Snažan je onaj koji pobjeđuje druge silom, a moćan je onaj koji krotkošću pobjeđuje sam sebe.“

Nikad ne smijemo zaboraviti, poručuje Allen, da je svijet koji nas okružuje – obojan našim vlastitim mislima… I da nam je sve što nam treba za razumijevanjem – nadohvat ruke…

„Želiš li pronaći ključ Znanja, pronađi sebe.“

Link za kupnju: https://www.budilnikizdavastvo.com/proizvod/james-allen/