VELIKI BIOCENTRIČNI DIZAJN ★ Robert Lanza, Matej Pavšić, Bob Berman

Ocjena: 5/5 ★★★★★
Izdavač: Budilnik izdavaštvo
Preveo: Juraj Gerovac

„Smrt je samo iluzija naše svijesti.“

Robert Lanza, uspješan biolog matičnih stanica i tvorac je teorije biocentrizma; tvorac move smjele teorije o univerzumu. Biocentrizam je svjetonazor koji pretpostavlja da život nije proizvod svemira već je svemir proizvod života. Lanza analitičkom odvažnošću i na jasan i jezgrovit način iznosi svoju teoriju i potkrijepljuje ju misaonim eksperimentima. Jasno i istančano razmatra pandelum između svijesti i naše percepcije svega što nas okružuje.

Pa zađimo u njegova učenja:

Prostor i vrijeme nisu objektivni kako ih mi percipiramo; to su samo alati našeg uma. Svijest kreira univerzum, a ne univerzum svijest; ona je ta koja daje smisao svijetu. Sve što se može dogoditi događa se neprestano u paralelnim univerzumima. Rudolf Steiner, Pitagora i mnogi mudraci stvarnost su držali kao niz misli koje je emanirao kozmički um; čiste misli su se potom pretvorile u pramateriju; a pramaterija zgušnjavanjem – u materiju. Mislena bića iznikla su iz kozmičkog uma isprrpličući se tako i stvarajući privid čvrste materije.

Život je avantura koja nadilazi naš linearan način razmišljanja.

Život ima i nelinearnu dimenziju ili kako je to Lanza nazvao: „Život je bezvremenski cvijet u vječnom cvatu“. Eksperimenti iz 1920-ih godina neupitno su otkrili da sama prisutnost promatrača mijenja opažanje. Priroda i Promatrač su nerazdvojivo biće – to je i jedan od osnovnih zaključaka biocentrizma.

Vrijeme proizlazi izravno iz promatrača; ono ne postoji “izvana”. Vrijeme nije stvarno; to je proces kojim opažamo promjene u svijetu. Prostor je isto nešto što mi percipiramo tako kako percipiramo; ali prostor sam po sebi nema stvarnost neovisnu od naše percepcije. Bez svijesti, “materija”ostaje u neodređenom stanju vjerojatnosti.

Rani zapisi na sanskrtu, kao i zapisi taoističkih učitelja o univerzumu jednoglasno govore: „Sve je Jedno!“. Cijeli Univerzum zapravo nije ništa drugo nego Stvoritelj; To je Njegova suština i ne postoji ništa odvojeno od Toga. Tko god kaže da postoji; taj je još uvijek dio usnulog čovječanstva. Ta vrhovna Jednota je jedino što je stvarno, jer nema ničeg drugog izuzev Jastva. Svi oblici u univerzumu nije ništa drugo nego Stvoritelj koji je savršeno slobodan. Ovo je premudrost koja je očita onima koji su Izidi skinuli veo. Kad čovjek istupi iz Mikrokozmosa u Mezokozmos vidi širu sliku… Korijen ovog prividnog univerzuma nalazi se u umu i nakon poništenja uma – ne opstaje. Univerzum je ništa doli neprekinuti niz opažanja Svijesti; jer je on u svakom pogledu ništa doli odraz Svijesti. Vrhovna Svijest je Nesaznatljiva. Oblik je viđen, oko je vidilac; um je i viđeno i vidilac. Viđene su promjenjive ćudi uma, ali svjedočeće Jastvo, vidilac, nikada nije viđeno.

Ovaj svijet koji izgleda uvjerljivo samo je slika koju ja kao takvu percipiram; a moja percepcija je ograničena, zamućena i isprazna. Da je sve oko nas stvarno, bilo bi opaženo i u stanju dubokog spavanja, ali pošto se u tom stanju ne opaža; onda je sve nestvarno i neistinito, baš poput snova. Čovjek koji ne zna pravu prirodu konopca, za konopac na trenutak može misliti da je zmija. Na isti način čista svijest ima oblik pojavnog univerzuma, a da pritom ne podliježe nikakvim promjenama. Iako ovaj svijet ima praktičnu vrijednost u svakodnevnom životu; on je nalik svijetu snova; ima prirodu nepostojećeg jer podliježe konstantnim promjenama. Sanjanje, tj. iskustvo sanjanja nije moguće u budnom stanju, a budno stanje, tj. Iskustvo bbudnost ne može postojati u snu. A niti jedno od ova dva stanja ne postoji u dubokom spavanju… Sva ta tri stanja su nestvarna; proizvod su triju guna (svjetlost, dobrota i želja); ali izvan svih guna je Vječan Jedan; Svijest sama. Ovaj svijet je kao san; dok traje on blista kao stvarnost, ali pri buđenju postaje nestvaran. Ako su znanstvenici otkrili da su snovi blisko povezani s posebnim obrascem moždanih aktivnosti i samim time ih mi odbacujemo kao nestvarne; po toj logici; jesu li i naši “budni sati” jednako nestvarni pošto su slično povezani s moždanim aktivnostima? Lanza tu daje primjer koji je svatko od nas doživio barem jednom u životu: iskustvo buđenja iz sna koji se čini jednako stvaran kao i svakodnevni život. Od Zaratustrina doba ljudi su već toliko bili potonuli u materiju da im je tumačenje snova postalo gotovo nemoguće jer su simbole doživljavali kao nejasan kaos bez smisla što se proteglo do dana današnjega. Vrijeme, kretanje i prostor su puke uobrazilje; ništavne varke čula…

Mnogi mudraci govorili su stoljećima o ovim temama; Pitagora, Platon, Plotin, Parmenid, Shakespeare, Aristotel, Sv. Augustin, Albertus Magnus, Spinoza, Herbert, Bram, Immanuel Kant, Stephen Hawking…

Očekujte zemljotres kojim će Lanza kao od šale srušiti stare paradigme i uvesti neke nove, logičnije i veoma intrigantne, a jedno od njih je i to da biocentrični razvoj znanosti nudi mogućnost putovanja kroz vrijeme… Ahaa, odmah vam zvoni DARK serija, zar ne? 😄

Govor o počecima neće više imati smisla ako vrijeme ne postoji izvan svijesti; svijest je posvuda i nikad se ne prekida.

Sve je neprekidna Energija!

Ako je sve energija u nekom obliku; ako se sve temelji na energiji; božansko svjetlo, atom i čestice kvarka; onda je sve prožeto istom kvintesencijom; sve je Jedno…

Ajmo jednu moju misaonu vježbicu:

Zamislimo da smo sve krivo pohvatali… Da Adam iz Postanka nije muškarac, i da Eva nije žena.

Zamislimo da je Adam – atom, a Eva – elektron.

Zamislimo Postanak kao početak života koji otpočinje s “cijepanjem atoma”, budući da su elektroni “rebro” atoma.

Sad uvedimo Boga i Đavla u priču i zamislimo da je:

Bog “Dobro” našeg Višeg Uma koji je “Veliki mozak”

Đavo je “Zlo” našeg nižeg uma koji je “Mali mozak” .

Nebo je naša “Glava”, najviše “uzdignuto” mjesto vašeg tijela i najviša priroda.

Pakao je naša “peta”, najniže mjesto vašeg tijela i niža priroda.

Drvo Spoznaje Dobra i Zla, naš je kičmeni stub.

Zmija skrivena podno stabla je elektromagnetska energija; zmija koja spava u nama.

Jabuka je svijest.

Zmija omotana oko Drveta, koja razgovara s Evom u Postanku jednostavno je Kundalini energija, energija životne snage u nama, koja čeka da se probudimo.

Biblija kaže da je Isus umro u dobi od 33 godine. Broj 33 nije slučajno čest broj u doktrinama duhovnosti.

Broj 33 simbolizira uspon energije koja se uzdiže uz naš kičmeni stub; naša 33 pršljena i ide gore sve do mozga gdje obitava Kristova (Božija, Univerzalna) Svijest.

Kundalini energija, dakle, završava u krugu Svjetlosti “Krunske čakre” tada postajemo duhovno prosvijetljeni vjenčanjem dvije hemisfere našeg mozga.

Vrhovna svijest, Bog nije neposredan već imanentan.

Nije među nama, već je u nama spreman da se izrazi u trenutku kada shvatimo našu latentnu zajedničku prirodu. Kad se probudimo iz sna.

Činjenica da neki vodeći znanstvenici počinju ponovno sagledavati neke mogućnosti u tom vrlo drevnom načinu gledanja na kozmos pozitivan je znak.

Link za kupnju: https://www.budilnikizdavastvo.com/proizvod/velikibiocentricnidizajn/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s