DUHOVNO NEKOREKTNO PROSVJETLJENJE ★ Jed McKenna

Ocjena: 5/5 ★★★★★
Izdavač: Budilnik izdavaštvo
Prevela: Sanja Marić

Igrali smo se pored Oceana dok nije došao Val i odnio naše igračke u dubinu… Jednim potezom obrisao naše kule u pijesku…

Otprilike tako ćete se osjećati ako se nikad prije niste susreli sa učenjima Gurdjieffa, Mourieffa ili nešto modernijim – McKennom.

Postoje knjige koje se zavuku u svaku poru vašeg bića i koje ostaju pod kožom… i klijaju… Proklijaju u svoje vrijeme… Niti jedan Rad nije uzaludan. A Rad je moguć onda kada upoznaš svaki vijak svoga “stroja”. Čovjek predstavlja skup poriva i osjećaja i njegove maske izmjenjuju se iz trena u tren; on je bespomoćna marioneta koja se njiše u smjeru kojim vjetar puše… Ako želi nadrasti svoju mehaničnost on se mora potruditi da shvati kako strojem upravljati. Probuditi se je moguće, ali navike od kojih pokušavamo pobjeći su poput moćne struje; ako zaplivamo uzvodno ubrzo ćemo se umoriti i prepustiti se snu… No, zato je kroz stoljeća uvijek paradirala manjina budnih koji su iskoračili iz Sna.
Ti neki ljudi koji su kroz cijelu povijest čovječanstva nosili baklju za nerazvijene, dali im vatru… (pustimo sad to što je većina je nagrabusila zbog toga… tako je to… ako se odlučiš ljudima dati Vatru, budi spreman na to da će Lešinar koji se hranio Prometejevom utrobom fiksirati svoje oko na tebe. 😑). No, unatoč tome – oni koji iskorače iz sna posjeduju turboprometejski prkos. Kako je McKenna slikovito rekao; krađa Vatre od bogova krađa je Iluzije od Maye. Oni koji skinu Izidin veo ne rade to iz želje za nekakvim samopoboljšanjem; ne motivira ih nikakva osobna korist; ljudi koji zaista odrastu su ljudi koji posjeduju čistoću namjere; monomanijakalni su poput Ahaba koji je apsolutno usredotočen na ostvarenje jednog cilja pod svaku cijenu i bez imalo osvrtanja – juri bijelog kita. Čovjek ima fulminatsku i barutnu volju. Fulminatska je vezana maštom i osjećajem svrhovitosti, dok je barutna ona kojom obavljamo dosadne rutinske poslove. Prava Volja od čovjeka stvara Nadčovjeka.

„Ako u ovom svemiru postoji ikakva sila, ona je u tebi.“

Sjećate se onog “Sive lubanje silom… Ja imam Moć…” 😄 E, da, i HeMan je izvrstan Arhetip Proboja i cijela ta priča vrti se oko upravo ovoga…

„Jednom kad nešto uvidiš, teško ti je shvatiti kako to nisi vidio cijelo ovo vrijeme.“

McKenna analitičkom odvažnošću donosi metafizički solipsizam egzaktne dubine koji suštinu ima u pamćenju sebe i koji nam predstavlja jednu jedinstvenu i praktičnu psihologiju; istinsku psihologiju koja nije neko tamo puko akademsko prosipanje definicija, već duboko human i istinit način koji otvara nove mogućnosti za otkrivanje skrivenih mogućnosti čovjeka. Čovjek zapravo treba proučavati sam sebe; svoju mašinu. Ljudsko je biće kompleksna mašina i mi je trebamo proučavati kao mašinu, a ne se poistovjećivati s tom mašinom.

Premda se čovjek samom sebi čini kao stvarno i jednostavno biće; on nije niti biće niti je stvaran, a niti je jednostavan; on je neizmjerno složen mehanizam s mnogo slojeva i razina. Ako ne razvije svoje mentalne mišiće samopromatranjem neće uspjeti stvoriti plodno tlo za razumijevanje. Sve je samo jedan apsurdno ružan san. Ne postoji ništa osim tebe; a i ti si tek misao koja bespomoćno luta praznim vječnostima. Sam život je ništa više od sna; stvarnost koju poznajemo nije stvarna.

Što su misli?
Tko je mislilac?
Što ostaje nakon što misli nestanu?
Jesam li umislio sve ovo?

Ljudi sve stvari shvaćaju osobno jer se identificiraju sa slikom koju imaju o sebi. Oni nisu prošli kroz intenzivno iskustvo smrti i ponovnog rođenja (Nigredo) i samim time ne posjeduju instrument s kojim će razumijevati kako je cijeli ovaj svijet, kao i njihov identitet – izmišljotina, laž; halucinacija… Sami stvaramo svoje demone i sami ih hranimo; da bi se probudili moramo ih ubiti. Ovo je cijela priča; ubijanje vlastitih demona; svih tih grotesknih lažnosti. Postati igrač i gledatelj u ovoj Božanskoj komediji. Cijeli svijet je pozornica Teatra Apsurda; ljudi su tek marionete na koncu upravljane mehanizmima koje ne razumiju, a finalna uloga tek treba biti odigrana od svakog od nas. Većina ljudi konglomerat je izmišljenih likova od kojih svaki sebe smatra stvarnim, jedinim i autentičnim. Trebamo postati kapetan Ahab. Trebamo odigrati arhetip Proboja.

„Zatvorska vrata sebstva nikad nisu zatvorena, no malo je onih koji žele proći kroz njih.“

„Lanci kojima smo okovani u Platonovoj špilji nisu zaključani, no malo je onih koji su svjesni svog zatočeništva.“

Buđenje nije moguće ni putem joge, ni putem sankje, ni putem učenja… Jedino putem posvećenog Rada; guljenjem nagomilanih slojeva uvjerenja, mišljenja, emocija… Vanjski premaz mora se oljuštiti… Buđenje ne nadodaje ništa, govorio je McKenna, ono oduzima sve.

Pčele veoma marljivo skupljaju med, a pčelar dođe i sve im oduzme… Tako i ljudi uz veliki napor gomilaju svjetovne stvari, a niti jednu ne mogu ponijeti… Rat sa samim sobom nije ubijanje zmaja već oslobađanje od zmaja. Nemojte provest cijeli život mašući mačem vamo-tamo ili jurišanjem kopljem na vjetrenjače.

Malo je onih koji imaju hrabrosti da se odmaknu od čari opipljivoga i da se makar djelomično suoče sa velikom samoćom što leži iza toga, što leži izvan i unutar nas… ta destabilizirajuća čudnovatost… Da krenu u “lov na bijelog kita”.

Ali za stvarni trenutak potrebna je snaga kakva ne treba junaku na bojnom polju. Hrabri vojnik mora biti ispunjen dubokim osjećajem pravednosti, a čovjek koji ratuje protiv samog sebe može to tek kad je duboko svjestan da je rat koji vodi jedino pregnuće vrijedno činjenja… rat protiv nagomilanih ometala i iskrivljenih filtera…

Lako je staviti oklop i krenuti u rat… rizikujući smrt u svom tom kaosu…Ali…
U žaru borbe stajati mirno usred
svijeta unutar svijeta… Očuvati mirnoću u metežu tijela… Utihnuti usred tisuću vapaja osjetila i želja, a zatim, lišen svih oklopa i bez žurbe ili uzbuđenja uzeti mač i iskoristiti trenutak ravnoteže kada je “neprijatelj” uznemiren tišinom… Neprijatelj u ogledalu. Ekstripacija nepoželjnog moguća je jedino invokacijom željenog i vrlinama prožetog uz čeličnu samodisciplinu kako bi došli do antičkog agata zaboravljenih inskripcija…

Strah. Sve se vrti oko straha.
Strah je prerušen u ljubav.
Strah je prerušen u moral.
Strah je prerušen u suosjećanje.
Strah zbog kojeg se nestvarno doima stvarnim.
Životinje smo programirane za preživljavanje, za zaštitu podmlatka i produženje vrste. Strah goni cijeli taj proces. Ljudi su poput prizme koju dotakne jedna zraka, a zatim se prelama u cijeli emotivni spektar; mi smo prijelom zrake straha.

Kozmička drama se odigrava u nama samima… Za čime čovjek padne, za istim se i podiže….

Blaise Pascal je rekao:
“Ništa ne daje sigurnost osim istine; ništa ne daje odmor osim iskrene potrage za istinom.”

Bol i zadovoljstvo stoje zasebno kao dva pola; a tek njihovim spajanjem, pretvaranjem dvoje u jedno stječe se duboki unutrašnji mir… Život je tada stvaran! Slatko-gorka pilula!

Ako ni naši životi nisu naši, što onda jest?

Dualnost je McKenna usporedio s neprohodnom džunglom u kojoj mnogi samprozvani tragatelji vitlaju mačetom učinkovitošću nožića za rezanje maslaca.

„Što smo uvjereniji da nismo obmanuti, veća je šansa da jesmo; Mayin stisak je najsnažniji upravo ksd mislimo da je najslabiji. Njezinog stiska možemo se osloboditi jedino ako se ona nema za što uhvatiti; ako postanemo nitko.

Dualnost je san. Ako iluziju sebe prestanemo projicirati… nestat ćemo. To je ono o čemu je Ouspensky pričao u knjizi Razgovori s Vragom. Ukratko; vrag mu objašnjava kako nas toliko voli da je stalno u strahu da nas ne izgubi (jer ukoliko mi shvatimo svoju stvarnu prirodu; možemo nestati kad hoćemo i raditi što hoćemo)… Sve dok to ne napravimo mi živimo u snu i pišemo o snovima. Kako je Gurdjieff jednom rekao: „Vi živite u snu i pišete o svojim snovima. Koliko bi vam samo više koristilo da oribate jedan pod nego da napišete stotinu knjiga.“… Ljudi hodaju, pričaju u stanju sna radeći sve što mogu kako se ne bi probudili. Premaz civiliziranog ponašanja tanak je ako zamislimo neki vid postapokalipse koja rezultira nestankom hrane… Koliko bi prošlo vremena prije nego bi se taj premaz rastopio sa svim našim pristojnim i veselim maskama prepunih slatkorječivosti, dobro uhranjenih osobnosti… prije nego bi otkrile lice zvijeri koja se krije unutar nas? Cijelo društvo temeljeno na egu izgubilo bi tlo pod nogama. Godine kaosa i anarhije otopile bi sve maske i otkrile pravu prirodu nerazvijenog čovjeka, ali to bi na neki način dovelo do evolucije i revolucije čovječanstva.

„Družite se jedni s drugima da možete potvrđivati svoje imaginarne slike o sebi.“

Cijela ova knjiga ključ je za otključavanje tajne jedne knjige, svima nama još od djetnjstva znane; Moby Dicka. Herman Melville bio je jedan od najznamenitijih pionira duhovnosti u povijesti čovječanstva, tvrdi McKenna; a njegova knjiga Moby Dick je svojevrsni dnevnik putovanja na koje se otisnuo. Ključ Moby Dicka ključ je kojim otključavamo skrivene odaje sebe; ne, to nije knjiga ni o kitolovu, ni o ludilu, ni o osveti već o čovjekovoj potrazi za Istinom. Mi smo samohipnotizirani, a zadatak onih koji žele Istinu je da se dehipnotiziraju; deprogramiraju. Čovjek je obmanut od sebe sama; zapetljan u slojeve ega; podrugljivo zaokupljen sobom; neprijeporni narcis prijemčiv za laži. Lijenost i nemar su čovjekovo prokletstvo. Moderni čovjek živi u zadovoljstvu čulnih uživanja i ona postaju njegove rešetke i njegovi okovi… Neki pak upadaju u mrežu intelektualnih ili duhovnih zadovoljstava gdje podliježu indolenciji duše i počinju da se zavaravaju i sabotiraju. Ova knjiga nije nastavak prve. Prva stoji samostalno kao cjelovita priča o buđenju, ali ovo je isto kao i prva; antiduhovna knjiga. Čini se da je za svakoga, a zapravo je tek za nekolicinu. U njoj su poruke za odrasle, a ne za djecu koja glume odrasle. U ljudima je osobna svijest skupa s voljom u povojima; tj. u potpunosti nerazvijena. McKenna većinu čovječanstva smatra nerođenom djecom. Ne mogu ne složiti se s tim. No kad prođete Nigredo nastupa Albedo… McKenna taj proces uspoređuje sa izlaskom iz maternice (matter-ije). Ako želite pravi duhovni priručnik s planom bijega nacrtan od nekog tko je pobjegao; uzmite u ruke Moby Dicka.

Koliko ljudi znate da se konstantno pitaju temeljna pitanja:

Gdje sam?

Tko sam?

Kako sam stigao ovamo?

Kakvo je ovo nešto što svijetom se zove?

Najveći problem ljudskih bića njihova je sklonost da dopuste da ih trivijalnost svakodnevice zatoči u zagušljivu skučenu prostoriju njihovih preokupacija. Ljudi ne razumiju mehanizme koji upravljaju onim što stvarnošću zovu; njihov način gledanja na svijet oko sebe u temelju je pogrešan; vrte se u začaranom krugu jureći vlastiti rep… Na um gledaju kao na nešto bespomoćno nesvjesni u kojoj mjeri upravljaju stvarima koje se naizgled same događaju… Nema oslobođenja za onog tko je privržen tijelu; onaj tko korača putem oslobođenja ne poistovjećuje se s tijelom. Naše „ja“ stalno se mijenja; kao u kaleidoskopu. Unutarnja zakržljala svijest grčevito se drži za svaku novu sliku kaleidoskopa poistovjećujući se s njom. U ovakvoj svijesti „volja“ je ishod želja, ali sve dok želje ne postanu čvrste i volja nepokolebljiva – čovjek je podložan vanjskim utjecajima; marioneta svojih emocija i raspoloženja.

Najveće zagađenje danas dolazi upravo iz raznih njuejdžerakih krugova; kicoša, lažova, lažnjaka, varalica i mayavada koji poturaju svoje neke teorije, ćušpajze, recepte za život, recepte za prosvjetljenje, recepte za kvazi buđenje, čekove za svemir i sl. budalaštine. Većina gurua nisu pastiri slobode, kako tvrdi McKenna,već čuvari Iluzije. Svijet je prepun slijepaca koji vode slijepce. Svijet je prepun prosjaka izgubljenih u magli i mraku koji skupljajući mrvice znanja na kraju saznaju kako je sve to njihovo “znanje” – opsjena. Cijeli naš život kaleidoskop je varljivih slika. Naše srbstvo je distorzija. Buđenje nije za duhovne šminkere gladne pažnje koju skupljaju svojim kvazi postignućima i ušminkanim titulama koje stavljaju ispred svog imena. Ego lažnom užurbanošću i ispraznostima želi skrenuti pozornost s pravog posla. Većina duhovnjaka umišljaju si da su duhovni noseći duhovnost kao nekakvu medalju… A ta njihova “duhovnost” još je jedan lokot na tamnici u koju sami sebe zatvaraju. Ouspensky je jednom prilikom rekao da se osjeća kao princ iz Uspavane ljepotice koji hoda mjestom koje je preplavljeno uspavanim ljudima.

Nedualnost, kako kaže i gospodin McKenna, nije filozofija, a ako ju je netko pretvorio u filozofiju znači da je zbog osobne ili financijske koristi stvorio lažnu advaitu.

Gurui su najgori egomanijaci i gulikože koji lažnom pristojnošću i glađenjem ega gase sve životne budilice i uljuljkuju svih, a napose sebe u još dublji san. Duhovnost im služi za osnaživanje lažne slike o sebi umjesto za njezino rušenje.

No, kad tad nam ipak život servira budilice u obliku nevolja, patnji, gubitaka i smrti.

„Tamnica može biti raj ili pakao i nema baš smisla boriti se rukama i nogama da pobjegneš iz raja; no kad se pretvori u pakao (što se prije ili kasnije dogodi), počnu nam se sviđati otvorena vrata.“

Dragi guruići, ako ne raspizdite ljude, kao gospon McKenna, onda ne radite svoj “posao”. Ljudima je potreban “šamar” da ih probudi. Kanta hladne vode. Ne milozvučna uspavanka i topli zagrljaj da ih ušuška u još dublji san. Kako bi se ljudi trgnuli, zadnje što im treba je zagrljaj smrdljivom egu, tepanje slatkim riječima, salonska filozofija i uspavanke. Šamar! To garantirano pali. Jedna poštena šamarčina barem na koji minut trgne čovjeka iz sna. Ako ni to ne upali; uvijek postoji kanta hladne vode. Vrijeme je za anti-gurua.

Ova knjiga je upravo to. Šamar koji nam treba. Kanta hladne vode. Kamenčić u cipeli koji nas primora da stanemo prije nego se jureći strmoglavimo u provaliju, a bez da smo raširili krila.
Jer kako je Nikolaj Rerih, ruski slikar i filozof rekao:
„Posljednji rat koje će ljudi voditi bit će rat za Istinu.
Taj rat će se voditi u svakom čovjeku.
Bit će to rat protiv vlastitog neznanja, agresivnosti, mržnje, bijesa.
Samo korjeniti preobražaj svakog pojedinca može postati početak mirnog života svih ljudi.“

Stvari se mogu promijeniti onda kad čovjek nauči biti; kad mu se svijest prestane vući poput mokre muhe po stolu i lansira se u stanje uvida. Katolici to stanje ljudske nesvijesti nazivaju “istočnim grijehom”. A uoravo ta nezrela razularenost daje životu onaj dramatični element… Većina odraslih i sami su djeca koja ne znaju da su djeca i koja time nehotice podržavaju ovaj beskrajni ciklus samodopadne prosječnosti budući da su u uvjerenju kako su odrasli i predajući štafetu duhovne zaostalosti idućim generacijama. Kad se oslobodimo okova ega koji nam crpe životnu energiju, jasno vidimo da smo bili nerazvijena bića. Djeca, ali u smislu zajedljivosti, samoživosti, inhibiranosti u sve nestvarno i neskladno. Naposljetku, ipak nas svih čeka ista uloga; odbacivanje lažne kože i nanovo rođenje; na taj način smo i “izgnani iz raja” i na taj način se vraćamo tamo. Neznanje je bilo jedini grijeh, ali plaćamo ga upravo živeći u neznanju. Lažno sebe jest neznanje. Vjerovanje u stvarnost lažnog srbe korijen je sve patnje i sve sreće. No, stvari sazrijevaju s vremenom. Ovo ovdje tek je Vječnost u predstavi Vremena i Prostora.

„Želja i njezina manifestacija nisu igre na sreću nego znanost i umijeće.“

Čovjek, zadovoljan svojom komocijom i svojom imovinom, zaboravlja da sve ono što posjeduje, prema nepromjenjivim zakonima života, može zadržati samo privremeno. Nisam iznimka. Često zaspim u Zaborav. Čovjek današnjice je duboko ogrezao u San. Probajte biti neko vrijeme sami sa sobom. Doslovno ne raditi ništa. Samo vi. U miru. Bez ikakvih ometanja. Brzo bi uvidjeli da vam mirnoća stvara nemir i dosadu. Zašto je to tako? Zato jer je nerazvijenom čovjeku dosadno kad ss ništa ne događa; praznina mu izaziva stravu. A to je zaista šteta, jer kad se um umiri i ustabliči u mirnoći onda tek počinje da radi unutarnja strojnica. Ljudska bića u sebi imaju latentne moći kojih nisu ni maglovito svjesni. Čovjek može sve, ako to čvrsto odluči. Najveći neprijatelj života nije smrt nego zaboravnost i glupost. Svi smo mi žrtve raznih neuroza nastalih iz navika. Naše “normalno” dokono stanje svakodnevne (ne)svijesti obezvrijeđuje sva čuda oko nas, kao što i podcijenjuje mehanizam u kojemu se nalazimo i kojim nesvjesno upravljamo. Prema zakonu intemcionalnosti; što manje uložimo u percepciju, manje od nje i dobivamo što se nastavlja u začaranu spiralu silazne putanje. Oni rijetki trenuci kad se osjećamo ful sretnima (trenuci kojih se sjećamo do kraja života) kao bljeskovi su munje koji nam nakratko pokažu da svakodnevica ne bi možda trebala biti u tolikoj mjeri jalova; to su jedini trenuci samosjećanja većine ljudi.

Die before you die, so that you may truly experience what it means to be alive… 🥀

Ova knjiga nije za kukavice. Nije za hedoniste. Nije za sanjare. Probuditi se je samoubilačka misija, a ne lunapark. Onaj tko želi spavati, neka ne uzima ovu knjigu. Nije njegovo vrijeme… Neka spava mirno! No ako ste stvarno spremni na Prvi Korak. Ako ne vidite nikakvu drugu mogućnosti; onda navalite… siđite s te ljuljačke emocija i pripremite se da budete duboko uznemireni… Ako osjećate prijezir spram svega lažnog, ako žudite da plamenom pročistite svaku lažnu prljavštinu koju vidite, ako vam se povraća od cijele naprilitane kvazi duhovnosti prisutne na modernoj sceni, ako ste spremni odsjeći sve te energetske pipke koje odašiljete iz svog ega i kojima se hvatate za stanje sna i osloboditi vašu životnu silu sputanu emocijama, e, onda je ova knjiga za vas.

„Gnijezdo nije život, što će vam potvrditi svatko tko je poletio.“

Ako vam se McKenna čini previše arogatan i netrpeljiv, što biste onda tek rekli za Paracelsusa? 😄

Godine 1524. gospon’ Paracelsus postaje predavač na studiju medicine. Prvo što je napravio je to da je naložio svojim studentima da zapale lomaču i u nju bace sva djela Gelanova, Avicennina i djela nekih starih cijenjenih liječnika govoreći pritom kako su dlačice na njegovoj bradi nadarenije od tih liječnika. 😄 Paracelsus je bio ekscentričan, glasan i posjedovao je izuzetan dar za vrijeđanje… Jednom je svojim kolegama iskreno priznao: „Vi niste ništa drugo doli učitelji i magistri koji češljaju uši. Niste dovoljno vrijedni ni da pas podigne stražnju nofu pokraj vas…“

Ova moja skretanja u neke zanimljivosti s kojima dajem usporedbu na izričaj i učenja gospodina McKenne nećete naći u ovoj njegovoj knjizi, ali bi vas ta knjiga mogla dovesti do toga da i sami proširite neke svoje vidike u tom pravcu ako vas već ne odvede na Prvi i Posljednji Korak. Ovo je ono što tražite ako “to” tražite; pouzdana budilica!!!

Oni koji žele postići konačno oslobođenje, trebaju umirati iz trena u tren. Ono što moramo izabrati je: uništiti neljudske elemente u sebi ili ih zadržati, ali se ne poistovjećivati s njima. Ako želimo naprijed, u sebi trebamo eliminirati sve što je “neljudsko”. Sve larve. Sve zvijeri.

Što zapravo radite osim što polako, ali sigurno pužete prema grobu?

Što je Istina?

Jedina stvar koja je meni bila pomalo kontradiktorna je Jedova izjava: „Nemam ja baš previše očinskog u sebi, ali vodim se onom da je, kao i u svemu, najvažnije ne činiti štetu.“ zajedno sa činjenicom da nema apetita i ne robuje okusnim pupoljcima nasuprot njegova konstantnog trpanja u sebe ubijenih životinja. Evo dopustit ću si citirati Leonarda čiji se jedan fenomenalni citat (ne ovaj) nalazi i u ovoj knjizi;

Uistinu, čovjek je kralj zvijeri, jer mu je brutalnost nenadmašna, živimo na smrti drugih, mi smo hodajući grobovi, od ranog doba odbijao sam meso i doći će vrijeme kada će svi ljudi gledati ubojstvo životinja kao da gledaju na ubojstvo čovjeka. Moje tijelo neće biti grob drugih stvorenja (koja posjeduju živčani sustav).

P. S. Kako je gospodin McKenna ponudio ključeve za Moby Dicka, ja ću vam ponuditi ključeve za serijal Narniju, Silmarillion, Lilith, Alisu… Te knjige su pisane na najvišem nivou, ali baš poput Moby Dicka, promašile su svoju svrhu u moru krivih interpretacija; takve knjige imaju smisla jedino kad se ispravno tumače. To su knjige onih koji su otišli preko ucrtanih granica. Sve je to Ahab…


Zovite me Išmael…

Link za kupnju: https://www.budilnikizdavastvo.com/proizvod/jed-mckenna-duhovno-nekorektno-prosvjetljenje/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s