Izdavač: Egmont Hrvatska/PULS – Čitaj najbolje
Ocjena: ★★★★★
Prevela: Silvija Čolić

Sve započinje 1990. u bolnici u Hampsteadu. Dvije trudnice su pred porod netom prije dočeka Nove godine… Cooper bodri Taru i pokazuje joj kako će se lakše i brže poroditi te joj usput otkriva ime koje je izabrala za svoju curicu koja tek treba doći na svijet. Quinn. No, Tara to ime daje svom sinu koji ipak te noći dođe minutu prije kćerkice novopečene mame Cooper… I da stvar bude u pravom duhu britanskog pikantno-uvrnutog humora, ona svojoj kćerki daje ime Minnie… Da, Minnie Cooper. 😅

Poglavlje za poglavljem pratimo Minnie Cooper i Quinn Hamiltona čije živote sudbina nekako kroz cijeli život isprepliće kulminirajući s njihovim upoznavanjem na dočeku Nove, 2019. godine. Quinn tad pronađe Minnie u toaletu gdje je ostala zatvorena tokom cijele noći, a ona mu otkriva da ju zbog imena prati nesreća cijeli život na dan njezina rođendana. Kako je nekidan bio moj rođendan i kako se svaki nešto dogodi, iako nisam praznovjerna, pomalo suosjećam s Minnie.

No… Dakle… Njoj je Nova godina najgori dan u godini. Tada je njezin rođendan. I zato ga mrzi. To je dan, uvjerena je, kad joj se događaju samo loše stvari. Njemu je prvi dan Nove sretan dan. Tada je rođen. I zato ga voli.

Ova topla ljubavna priča prati nekoliko vremenskih linija u kojima dobivamo potpuniju sliku o glavnim protagonistima koji neprestano gravitiraju jedno prema drugome, bili oni svjesni toga ili ne…

Dvije stvari mi se nisu svidjele u ovom romanu, i zato ocjena 4; prvo je siroti psić u Indiji koji je gladan korice kruha gdje se naglasak stavlja baš na tu bijedu i tugu psića i po tom pitanju se ništa poduzelo nije. Nekako sam očekivala da ćemo kroz priču saznati (kad su već oboje naišli u stranoj, dalekoj zemlji na istog psića i prema njemu pokazali empatiju) da će ga netko od njih povesti sa sobom. Bila sam uvjerena da će se pokazati kroz priču da ga je Quinn udomio i da će to na neki način biti dodatna spojnica koja sudbinski veže ovaj “suđeni smo jedno drugome” par. No, to nije bio slučaj. I to me razočaralo. Druga stvar koja me je pomalo smetla bila je pisanje u trećem licu. Kpd ljubavnih romana se nekako više saživim s likovima kad čitam njihove impresije kroz prvo lice.

Sve u svemu; jedna solidna blagdanska, topla ljubavna priča koju preporučam čitati u baš ovo vrijeme sada uz dekicu i topli napitak.

„Od prvog trenutka kad sam te upoznao, ušla si mi u srce, Minnie. Poput pjesme koja mi neprestano svira u glavi, ne mogu te nikako izbaciti.“

„Ljudi završe u vezi kakvu misle da zaslužuju. Ako misliš da si vrijedan samo dijelića nečije pažnje, to je vjerojatno sve što tražiš.“

„Ljudi koji privlače pozornost česta su meta kritika, čak i poruge.“

„Ako se muškarac uplaši veze, zaboravi ga, takav ti ne treba. Život je pun izazova s kojima se treba hrabro suočiti. S djecom, bolestima, gubitkom posla, nemoćnim roditeljima… Treba ti muškarac sposoban uhvatiti se u koštac s olujom, a ne tko će se sakriti u mišju rupu pred prvim izazovom.“

„Život je uistinu previše dragocjen da bi se gubilo vrijeme na žaljenje za nečim.“

„Kad nekoga stalno viđaš, navikneš se na njegov izgled i više toliko jasno ne opažaš što je na njemu manje ili više privlačno.“

Link za kupnju: https://shop.egmont.hr/proizvod/sophie-cousens-iduce-godine-u-isto-vrijeme/