Izdavač: Egmont Hrvatska/PULS – Čitaj najbolje
Ocjena: 5/5 ★★★★★
Prevela: Romana Čačija

Na samom početku upoznajemo naočitog mladića nalik Bradu Pittu; očiju boje Sjevernog mora i kose boje slame. Alex. On prvi parkira ispred vile Pandora, šarmantanog ljetnikovca smještenog na Cipru. Izgrađena od svijetlog lokalnog kamena i četvrtasta poput kutije, Pandora se uzdiže poput malog dvorca obraslog gustom vinovom lozom iznad neplodnog vapnenačnog tla. Svjetlucava akvamarinska linija u daljini odvaja nebo od zemlje dok Alex stoji na spektakularnoj terasi Pandore i prisjeća se svih uspomena…

Pogled mu padne na maslinovo stablo u središtu vrta na koju su još uvijek bili privezani konopi mreže na kojoj je njegova majka običavala ležati kad su tu odsjedali prije desetak godina. Maslina je bila još veličanstvenija nego što je se sjeća.

No otvorivši nakon deset godina Pandoru mrak iznutra izađe zajedno s prašinom, baš kao u mitu iz Pandorine kutije; bremenit tajnama, i bremenit emocijama i uspomenama… Destrukrivan i gusto načičkan nemanima koje prijete da će ga rastrgati iznutra… No… baš kao i u mitu… Posljednja izađe… Nada.

Prekrasna je ovo obiteljska saga u kojoj je korijene pustila misteriozna romansa; ljubavna priča istočkana tugom i gubitkom, nadom i opraštanjem. Prijateljstvo i ljubav, drame, preokreti okupani ciparskim suncem neće dugo ostati u sjeni stare masline. Priča se polako odmotava pred našim očima dok pratimo događaje iz prošlosti koje su oblikovale sadašnjost čiji kulmirnirajući kraj ne možemo dočekati istodobno ne želeći da ova divna priča završi. Rastati se s ovako lijepo ožuvotvorenim likovima koji vam se omotaju oko srca nije lako, a opet, ne možete prestati da okrećete stranice.

Priča je ispričana iz perspektive odraslog Alexa, zatim dnevničkih zapisa trinaestogodišnjeg Alexa i Alexove majke Helene koja je Pandoru naslijedila. Odrasli Alex dok čeka prijatelje, obitelj i jednu posebnu mladu damu, prelistava dnevnik i katalputira nas u svoje tinejdžersko doba; doba kada je sve započelo…

Pandora je poput čarobne kutije iz mita koju otvori Pandora, a iz koje potom izlete sve potisnute 𝘯𝘦𝘮𝘢𝘯𝘪. Tako i ova kamena “kutija” bubri godinama od emocija koje su se u njoj nakupile te završetkom ove knjige otvara svoj “poklopac” koji oslobađa intezivnu energiju bremenitu nakupljenim osjećajima kroz godine. Prošlost, kako i sama spisateljica kaže; bila loša ili dobra, nebitno, ona te čini onakvim kakav si danas.

CITATI

„Usnama nečujno oblikujem riječ 𝘯𝘦𝘮𝘰𝘳𝘢𝘭𝘯𝘰𝘴𝘵 u zrcalu. Volim riječi. Skupljam ih kao što moji prijatelji iz razreda skupljaju sličice nogometaša ili djevojke, ovisno o razini zrelosti. Volim ih razvlačiti, slagati ih u rečenice kako bih što preciznije izrekao ono što mislim. Jednog ću dana možda poželjeti i profesionalno se zabavljati s riječima…“

„Mi ljudi najveći dio svog fizičkog i mentalnog razvoja završimo u prvih nekoliko godina na Zemlji – od dojenačke dobi do potpuno odraslog čovjeka, u tren oka. Nakon toga, barem izvana, ostatak života provodimo izgledajući više-manje isto, jedino što se pretvaramo u sve otrombljenije i manje privlačne verzije samih sebe iz mladosti, jer genetika i gravitacija ipak čine svoje.“

„Možda je smrt pomalo nalik bestežinskom stanju.“

„Maslina, ustrajna u svojoj odluci da preživljava stoljećima; taj metaforički trijumf nad nedaćama, ta borba koju ponosno pokazuje svakim milimetrom svog kvrgavog debla… Zapitao sam se zašto ljudi mrze mapu vlastitog života koja se pojavljuje na njihovim tijelima, a drvo poput ovoga, izblijedjelu sliku ili gotovo potpuno urušenu staru zgradu cijene zbog njihove starosti.“

Link za kupnju: https://shop.egmont.hr/proizvod/lucinda-riley-u-sjeni-masline/