ŽIVOTINJSKA FARMA ★ George Orwell

Ocjena: 5/5 ★★★★★
Prevela: Ivana Ostojčić

Nakladnik: Egmont Hrvatska/PULS – Čitaj najbolje

Eric Arthur Blair poznatiji pod svojim pseudonimom George Orwell, bio je engleski pisac i novinar. Njegova književna djela obilježena su oštrom inteligencijom i britkom duhovitošću koje vrište dubokom sviješću o društvenoj nepravdi, intenzivnom protivljenju totalitarizmu te strašću za jasnoćom jezika, kao i vjerom u demokratski socijalizam. Mnogi ga nazivaju prorokom jer se njegova djela nekako sve više i više uobličuju u stvarnost.

Životinjska farma koju je George Orwell napisao tijekom Drugog svjetskog rata jedan je od najboljih primjera alegorijskih romana. Slike životinja predstavljene u knjizi personifikacija du društvenih poroka i privlače čitatelje realizmom i sličnošću s poviješću, koji se otvoreno pokazuju u radnji. Unatoč činjenici da je Životinjska farma izmišljena priča, njezin podtekst dotiče ozbiljne probleme povijesti, posebice nehumanost totalitarizma kao političkog pokreta. S tim u vezi, glavna ideja koju Orwell želi pokazati je kako se jedna diktatura zamjenjuje drugom pod plemenitom izlikom oslobađanja od prve.

To je roman u kojem se, površno čitajući – životinje bore protiv ljudske moći (što nesumnjivo isto tako ima svoju poruku i težinu,jer ono što mi ljudi radimo životinjama je ono na što je Shakespeare mislio kad je izjavio da je pakao prazan,a da su svi đavoli ovdje). Priča se odvija u Engleskoj na farmi čiji je vlasnik g. Jones , jedan surov i nadasve  okrutan čovjek. Jedne noći, stari Major (svinja) sanja neobičan i nadahnjujući san kojeg potom iskoristi da donekle raspiri vatru pobune na farmi i posadi im u umove svijest o tome koliko su životinje porobljene. On je sanjar/vizionar; pokretač revolucije… Pokretač filozofije animalizma… Karl Marx? 🙃 Ugl… Stari Major saziva tajni sastanak svih životinja u štali i drži nadanjujući govor. Glavna premisa govora je to da životinje u Engleskoj nisu slobodne i da žive životom bijede i ropstva, i da im je jedini neprijatelj Čovjek,  koji troši bez vlastite proizvodnje sve što oni proizvedu, a njima ostavlja mrvice i na kraju ih još ubija… i da se sve životinje moraju pokrenuti i ustati protiv ljudi! Ne mogu reći da se od riječi do riječi ne slažem sa Majorom. Apsolutno se slažem!!! 🥲

Uskoro, stari Major umre, ali njegova ideologija animalizma još je živa i pustila je izdanke među životinjama. I tako… Jednog lijepog dana kada gospodin Jones zaboravi nahraniti životinje, životinje se pobune protiv Jonesa i njegovih ljudi. Izbacuju i njega i njegove ljude s farme i preimenuju njegovu (sad – njihovu) farmu u “Životinjska farma”. Pobuna im je polučila veliki uspjeh. Svi su se preporodili, nitko nije bio gladan i svi su bili jednaki… I sad dolazimo do one prave tragične alegorije… U početku sve bijaše savršeno… Sastajali bi se svi skupa nedjeljom kako bi razgovarali o poljoprivredi, politici i proizvodnji. Ali kako su dani prolazili, na njihovoj se farmi stvorio nered. Podmukla svinja Napoleon je bez znanja ostalih odgajao nekoliko štenaca da budu njegovi tjelohranitelji te je agresivnim udarom zauzeo farmu i malo-pomalo uspostavio istu paštu, samo drugo pakovanje – stanja kakvo je bilo još u vrijeme Jonasa…

„Napoleon, u pratnji pasa, sada se uspeo na povišen dio gdje je Major držao svoj govor. Objavio je da od sada više neće biti sastanaka nedjeljom ujutro. Nepotrebni su, rekao je, i gubitak vremena. Ubuduće, sva će pitanja u vezi rada na farmi rješavati posebno povjerenstvo svinja, kojim će on predsjedati. Sastajat će se nasamo i kasnije objavljivati svoje odluke drugima.“

Radnja ove povijesno-satirične priče je prikaz ruske revolucije (ali i općenito – ljudske prirode) na primjeru životinja. U početku su svi likovi u knjizi jednaki i vjeruju u ideju jednakosti kao jedno od glavnih načela slobodnog društva. Međutim, kako radnja odmiče, povlaštena kasta svinja se sve jasnije ističe. Jedan od završnih slogana koje Orwell naziva Zapovijedi zorno odražava cijelu situaciju: “sve su životinje jednake, ali neke su životinje jednakije od drugih” . Kao rezultat toga, tjeranjem ljudi s farme, svinje preuzimaju ulogu apsolutne vlade i organiziraju svoju zajednicu kroz niz javnih pravila koje pogoduju samo njima. Takav zaplet može se protumačiti kao izravna referenca na događaje ruske revolucije 1917. kada je nezadovoljna radnička klasa odlučila svrgnuti autokratski poredak u zemlji i stvoriti novu državu – Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika. Međutim, ideja rušenja totalitarizma u korist uspostave drugog oblika diktature nije postala mehanizam koji bi unaprijedio društvo. Suprotno tome, brojni povijesni primjeri potvrđuju da niti jedan oblik dominacije jedne klase nad drugom nikada nije doveo do savršenog poretka. Štoviše, kategoričko samopouzdanje kojeg se svinjski diktatori drže kada grade svoje društvo odražava njihove podjednako totalitarne stavove: “četiri noge dobre, dvije noge loše” .

Alegorije životinja vuku i baš zadivljujući precizne paralele s određenim povijesnim osobama, posebice vođa svinja, Napoleon (Staljin? Napoleon Bonaparte?). On je podmukli manipulator sebične i beskrupulozne naravi; zao, bezosjećajan i pohlepan. Svinja Squealer predstavlja propagandu/medije; obmanjujuće i lažne vijesti… Zamazuje oči “narodu”… Devet pasa predstavljaju policiju koja je odana vlasti i agresivna i brutalna prema onima koji se ogreše o nju. Iako, ima i onih skroz općenitih, a u kojima vrlo lako možemo prepoznati i današnje ljude; npr. siroti Boxer koji jadan nikad nije dočekao mirovinu u koju je svim srcem vjerovao i za koju je naporno radio dok god se nije srušio. On i kobila Clover predstavljaju proletarijat radnika… Veoma su radišni, ali glupi i nezainteresirani za učenje. Zatim imamo Mosesa, gavrana koji puni glavu životinjama s nekakvom Planinom Slatkiša (aluzija na Raj)… Moses bi mogao biti i Ruska pravoslavna Crkva… Pa imamo Mollie, površnu, budalastu, narcisoidnu, taštu i lijepu kobilu koja smisao života vidi u uživanju u šećeru i vrpcama na grivi… Koja je u stanju zamijeniti slobodu za pažnju i uživanje… I mudrog Benjamina, magarca (meni osobno najdraži lik)… Ciničnog intelektualca koji sa strane sve u miru promatra; povremeno se naruga klaunima, i iako na prvu veoma pesimističan, on ne vjeruje da će se išta promijeniti jer živi već toliko dugo da je svjestan kako je svaka izvanjska promjena – zmija koja grize vlastiti rep… Sve se uvijek vrati na početak… Mudar i, zapravo, veoma realističan lik. 😄

„Na farmi je sada živjelo mnogo više bića, iako porast nije bio tako velik kako se očekivalo ranijh godina. Brojnim životinjama koje su se rodile ustanak je bio tek mutan običaj koji se prenosio usmenom predajom…“

Kao rezultat toga, transformacija svinja u ljude na samom kraju knjige potvrđuje njihove identične stavove o ideji superiornosti nad drugima, unatoč njihovoj pozadini podložnosti kada su bili pod kontrolom ljudi.

„I upamtite da u svojoj borbi protiv čovjeka ne smijemo početi nalikovati njemu. Čak i kad ga pokorite, nemojte usvojiti njegove poroke. Sve navike čovjeka su zlo.“

Animalizam je tu, dakle, kao parodija komunizma. Istodobno, unatoč jedinstvenosti ovog pojma. Major kojeg autor opisuje kao beskompromisnog i ideološkog vođu može se usporediti sa satiričnom slikom Lenjina, poglavara ruske revolucije. Svinja Napoleon izravna je referenca na Staljina kao vođu koji dobiva neograničenu moć i aktivno potiskuje sve nepoželjne. Konačno, jedina okej svinja – Snowball koji iskreno vjeruje u ideje revolucije i dobrobiti reformi može se povezati s Trockim, jednim od Lenjinovih suradnika. Svi ovi likovi imaju neskrivene ljudske osobine koje se najbolje otkrivaju u vrijeme diktature. Postoji samo jedno moguće mišljenje, a njegovo izbjegavanje ravno je izdaji: „Svi su ljudi neprijatelji. Sve životinje su drugovi.“ Vjerujući u ispravnost svoje nadmoći, svinje su se usredotočile na ideju da se riješe onih koje su smatrale svojim neprijateljima: „jedino dobro ljudsko biće je mrtvo“.

„U međuvremenu, život je bio težak. Zima je bila jednako hladna kao i prethodna, a hrane je bilo još manje. I opet su porcije smanjene, osim onih za svinje i pse… U svakom slučaju, nije mu bilo teško dokazati drugim životinjama da im zapravo NE NEDOSTAJE hrane. Za sada, dakako, nužno je prilagoditi porcije (Squealer je uvijek govorio o “prilagodbi”, a ne o “smanjenju”)… Dokazivao im je u detalje da imaju više bzobi, više sijena, više repe nego u Jonesovo doba, da rade kraće, da im je pitka voda bolje kvalitete, da žive dulje, da im veći postotak mladih preživljava djetinjstvo, te da imaju više slame u boksovima i manje pate od buha. Životinje su povjerovale svakoj riječi. Znale su da je život danas okrutan i oskudan, da su često gladne i da im je često hladno, te da ako ne spavaju, obično rade. No, rado su tome vjerovali. Osim toga, onda su bile robovi, a sada su slobodne, a to je jedino bitno…“

Pohlepa i koristoljublje kao vječni poroci ljudske prirode oduvijek su u povijesti postajali razlozima revolucionarnih prevrata. Samonominirani vođe, poput Majora, Napoleona i Snowballa, diktiraju slogane slične onima većine nezadovoljnih građana tijekom državnih udara: “naši su životi jadni, teški i kratki” . Stoga je Životinjska farma jedinstvena parodija povijesnih pogrešaka i njihovih tužnih i istovjetnih posljedica.

Ovo je moje drugo čitanje ovog kratkog, a moćnog Orwellova romana i, baš kao i prvi put; uživala sam. Ovo je jedno izuzetno djelo koje bi se svakako trebalo naći na vašim policama. Roman je ovo o životinjama koje su započele rat za slobodu, borile se za svoja prava, postigle uspjeh, uspjele zaraditi za život; a potom načiniti puni krug i vratit se na početak. Napisana je na način koji drži čitatelja angažiranim cijelo vrijeme čitanja. To je roman koji morate pročitati i koji će vam ostaviti dašak današnje surove stvarnosti s kojom se susrećemo u svakodnevnom životu. Ovo djelo zapravo je vrlo nalik Ezopovim basnama… Pouka se čita “između redova”…

Neprihvatljivost diktature i njezina nemoralnost u svakom mogućem obliku poanta je ovog Orwellova romana. Životinjska farma je, dakle, satira i parodija prepune dubokih misli i otvorenih alegorija. Totalitarizam, kao politički pokret, oblik je kontrole i dominacije, a na primjeru svinja autor pokazuje da povijest potvrđuje nehumanost ovog trenda i njegovog razornog utjecaja na društvo. A ja osobno ne bih zanemarila ni početni prikaz knjige kad iz životinjske perspektive uviđamo što mi ljudi radimo životinjama… Jedan mudrac jednom je rekao da će ljudska patnja na Zemlji trajati koliko i plač životinja… A jedan je nadodao da će ljudi međusobno ratovati i ubijati se dok god ne nauče da ne ubijaju životinje.

„Dakle, drugovi, kakva je priroda ovog našeg života? Budimo iskreni: životi su nam jadni, teški i kratki. Rađamo se, dobivamo taman onoliko hrane koliko nam je potrebno da i dalje dišemo, a oni među nama koji su za to sposobni prisiljeni su raditi do posljednjeg atoma snage; a čim se naša korisnost primakne kraju, zakolju nas s neviđenom okrutnošću. Nijedna životinja u Engleskoj ne poznaje sreću… Nijedna životinja u Engleskoj nije slobodna. Život životinje je jad i sužanjstvo: to je gola istina.
No, je li to jednostavno prirodni poredak? Je li to zato što je ova naša zemlja tako siromašna da ne može priuštiti čestit život onima koji na njoj obitavaju? Ne, drugovi, tisuću puta ne! Englesko je tlo plodno, podneblje dobro, može priuštiti hrane u izobilju neizmjerno većem broju životinja od onoga koliko ih sada ovdje živi…
Zašto onda i dalje živimo u ovakom teškom stanju? Zato što nam gotovo polovicu proizvoda našeg rada kradu ljudi. Eto, drugovi, to je odgovor na sve naše probleme. Može ga se sažeti u jednoj jedinoj riječi – čovjek. Čovjek je jedini pravi neprijatelj kojeg imamo. Maknite čovjeka sa scene i iskorijenit ćete uzrok naše gladi i prekomjernog rada za sva vremena.
Čovjek je jedino stvorenje koje troši a sa ne proizvodi. Pa opet je gospodar svim životinjama. Pošalje ih da rade i vraća im minimum koji je potreban da ne bi izgladnjele, a ostatak zadrži za sebe.
A čak niti svoje bijedne živote ne smijemo odživjeti prirodno do kraja. ..
Nije li, dakle, jasno kao dan, drugovi, da sva zla našeg života potječu od tiranije ljudskih bića?
Svi ljudi su neprijatelji, sve životinje su drugovi.“
Slika: Pinterest

Preporuka!

Link za kupnju: https://shop.egmont.hr/proizvod/zivotinjska-farma/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s