Ocjena: 5/5 ★★★★★
Izdavač: Umjetnička organizacija Kugli&Kugli

Kažu da kad nepravda postane zakon, otpor postane dužnost. Ovo je knjiga o zakonima koji se ne poštuju od strane onih koji bi ih trebali sprovoditi i o potlačenima koji se ne zaštićuju pa ih sustav indirektno prisili, svako malo, da pravdu uzimaju u svoje ruke…

Magdalena je moja kraljica ❤💞… 👑

Njezine knjige su provokativne.
Njezine knjige su “opasne” po društvo koje ne želi da ga se proziva i propitkuje.
Njezine knjige su revolucionarne.
Kontroverzne. Alarmantne.
Njezine knjige lavlja su rika za uspavane.

Ova knjiga je fikcija koja odiše tolikim realizom da se čitatelju ledi krv u žilama dok lista stranice integrirajući u sebi prepoznavanje svakog od opisanih problema. Sve je naopako. Kao da smo upali u zrcalo i našli se u iskrivljenoj stvarnosti gdje je sve ono loše i moralno pogrešno etiketirano kao dobro i poželjno, a sve što u sebi nosi vječne vrline je gaženo i kažnjivo.

Ova knjiga sastavljena od patchworka malih ljudskih životnih priča koje čine jednu moćnu tapiseriju čija poruka jasno upire prst u srž problema; pronalazi krivicu u samom korijenu i traži od nas da se osvijestimo i počnemo svjesno graditi bolje društvo. Svi mi uvijek samo laprdamo o posljedicama, a nitko o uzroku i srži svih problema…

Korupcija može imati ozbiljne i dugotrajne posljedice za pojedince, organizacije i društvo u cjelini, a ova knjiga bavi se suštinom svih problema s kojima se kao društvo suočavamo u obliku njihovih posljedica. Na početku knjige predstavljena su nam šest slučajeva;

Slučaj 639:
Pedesetogodišnji N. N. biva pritvoren radi tučnjave s doktorom H. J. uslijed čega je doktor pao kroz prozor svog ureda sa dvanaestog kata zgrade i preminuo.

Slučaj 699:
Šezdesetpetogodišnji B. M. (Božo) nanio je teške tjelesne ozljede dvadesetdvogodišnjem N. K. -u.

Slučaj 712:
Dvadesetpetogodišnji F. H. pred sjednicom Vlade na Markovu trgu aktivirao je eksplozivnu napravu s ciljem ozljeđivanja saborskih zastupnika.

Slučaj 727:
Dvadesetsedmogodišnji M. Š. izazvao je nered na stadionu u Kranjčevićevoj i nanio teže tjelesne ozljede policajcu.

Slučaj 801:
Dvadesetčetverogodišnja A. K. uhićena je zbog sumnje u umiješanost u lanac prostitucije i napad na službenu osobu.

Slučaj 813:
Dvadesettrogodišnja M. B. uhićena je zbog razbijanja stakala na šalterima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Splitu.

No, je li baš sve tako kako izgleda u izvješćima?

Sustav koji ne mari za etiku, moral i vrline… Sustav koji ne štiti svoje građane, već ih dodatno obmanjuje i omalovažava… Ljudi u njemu, koji su osuđeni da brinu sami kako god znaju o svemu. Svi smo mi, nažalost, žrtve nefunkcionalnog sustava.

Osvetnici iz ove priče nemaju povjerenja u sustav, nemaju povjerenja ni u njegov najbitniji dio čija je parola “sigurnost i povjerenje”, i to je ono najžalosnije. Oni koji bi nas trebali štititi, štite sustav.

Treba napraviti kompletnu rekonstrukciju ključnih institucija u cijeloj državi, poštene i radišne ostaviti, a one koji rade samo da im se upiše dan radnog staža i da im legne plaća; otpustiti. Jer svaki pravi i pošteni zaposlenik institucija koje su tu za svoje građane, treba raditi časno i odgovorno svoj posao.

Pa krenimo redom;

Slučaj 639:
Priča supruga koji je izgubio voljenu ženu uslijed bolesti i pao na prosjački štap zbog korumpiranog liječnika; koji je za njezino liječenje uzimao para i para i para i para… da bi na kraju žena umrla, a njezin suprug otkrio da im je prodavao načeti lijek druge umrle pacijentice…

Slučaj 699:
Priča tate djevojčice koju je silovao sin iz kruga “zlatne i nedodirljive mladeži”; priča o sistemu koji pogoduje onima koji imaju love ili su iz uglednih familija koji za sva svoja nedjela prolaze nekažnjeno i, i dalje predstavljaju ogromnu prijatnju po društvo jer su svjesni da mogu i da im nitko ništa ne može. Tata je u ovom slučaju uzeo pravdu u svoje ruke da mu kćer može mirno spavati i bez straha se kretati svojim gradom. Kada je pravda postala selektivna i kada je dobila etiketu s cijenom?

Slučaj 712:
Priča mladića kojemu je djevojka pobjegla u bijeli svijet trbuhom za kruhom jer u vlastitoj zemlji nije mogla naći posao; pod teretom frustracija i u boli i očaju, mladić se dosjetio da pošalje poruku u Hrvatsku tako što će napraviti mini prosvjed ispred vladajućih; naoružan dvjema jeftinim petardama koje je ponio da im privuče pažnju u slučaju da ga izignoriraju, nije imao sreće, pa je i Grički top opalio u najnezgodnijem trenutku, te je završio iza rešetaka pod optužbom za “pokušaj terorizma” (ovdje mi se nije svidjelo samo što nam Magdalena nije napisala što je bilo s kujicom koju je djevojka ostavila kad je otišla; nakon što je mladić koji je brinuo za nju završio iza rešetaka)… Na kraju su se još sjetili ds bi ga mogli tužiti i zbog neprijavljenog prosvjeda.

Slučaj 727:
Priča o momku koji je branio nevinu djevojku koju je bezrazložno mlatio policajac, pa je završio u ćuzi zbog napada na službenu osobu.

Slučaj 801:
Priča o djevojci koja je zbog neimaštine i nemogućnosti zaposlenja bila prisiljena na prostiticiju da može preživjeti. I na kraju, kad je uhvaćena od strane “organa reda” isti ju je tražio da mu ga… na što mu je ona to… ozlijedila… i završila iza rešetaka pod optužbom za prostituciju i ozlijeđivanje službene osobe.

Slučaj 813:
Priča o djevojci koja je nakon završenog fakulteta, svih pribavljenih dokumenata i papira bila sustavno maltretirana sa birokracijom kojoj je uvijek falio “još samo jedan papir”. Priča je ovo o mladoj djevojci koja se nakon teške škole nadala upisati na biro i tražiti posao u svojoj zemlji, a zbog nemara institucija postala je njihovom žrtvom uslijed živčanog sloma nakon natezanja sa nemogućom papirologijom i neorganiziranošću cijelog procesa.

Svakodnevno smo zatrpani naslovima koji vrište o korupciji na svakom koraku koraku u apsolutno svim sferama društva. O nepotizmu. O velikim kriminalnim radnjama koje prolaze nekažnjeno (tko ima utjecaja i novca prolazi nekažnjeno; ili uz minimalnu kaznu). Kakvu poruku javnost dobiva?

Ovakvu:

“Institucije ne rade svoj posao. Lovatori mogu – osuđeni i krivi, šetati na slobodi. Institucije pokazuju zube samo nejakima. Nitko te neće zaštititi ako nisi lovator ili zlatni mladunac. Tko ti je kriv što nisi iz ugledne obitelji? Sam si. Šuti i trpi ili se brani sam.”

Gdje to vodi?

U kaos.

Pred kraj knjige upoznajemo još jedan slučaj. Slučaj momka kojem je voda došla do grla, pa je odlučio riješiti to jednom za svagda. Ubio je tri dilera. I svjesno je napravio ono što je napravio. Zašto? Zato jer je ‘znao’ da mu nitko neće biti od pomoći, zato jer su kriminalci bili otprije poznati organima reda, ali i dalje na slobodi. I upravo zato je nefunkcionalni sustav opasan, jer će doći do toga da će svi početi uzimati pravdu u svoje ruke kad im dođe preko grla, i što onda? Kaos će nastati. I mnogo nevinih nastradati…

Je li to zaista potrebno da se svi skupa dozovemo pameti?

Prvi korak je da se zapitamo jesmo li mi sami uistinu pravedni i časni. Postupamo li i mi sami uvijek u Vrlini ili ponekad vrludamo zaobilaznim putanjama kako bi i mi “ušićarili” nešto u “Zemlji Čudesa i Bezakonja”. Stvarima dajemo vrijednosti. Ljude i životinje šutiramo. Ništa od stvari nema intrinzičnu vrijednost. Počevši od papira koji zovemo valuta, pa sve do sjajnog kamenja koje nazivamo dragocjenim i plemenitim. Plemeniti su neki ljudi. Plemenite su životinje. Naše društvo neživim stvarima pripisuje vrijednost, i to obilato. Stvari precjenjujemo, ljude podcjenjujemo. Jurimo za stvarima koje nam ne trebaju i zaboravljamo blagoslove koje već imamo.

U knjizi, pred sam kraj… Jedna četrnaestogodišnja djevojčica, i sama žrtva, uči nas svih kako živjeti dalje…

Zar nije ljepše da nas drugi pamte kao prekrasan miris netom opranih plahti nego kao mrlju na novoj tkanini? Zar nije ljepše da ljudi imaju naše ime na vrhovima jezika, više kao molitvu nego kao porugu i kletvu? Razmislite malo… Kako manifestirati nadu u svijetu bez snova, a u kojem svi spavaju? Ja uvijek počnem od sebe; svako toliko se zapitam; ako imam moć biti loša, zašto ne bih bila onda jednako dobra? Nemojte da nepravde nakardanog društva iscrpe vaš entuzijazam; nemojte da surovost, nemar i nepravednost institucija izbrišu vašu srdačnost; nemojte da neimaština stjera u kut vašu velikodušnost… Ostanimo ljudi koliko god neljudima bili okruženi. Dok svatko od nas ponaosob ne počne raditi svakodnevno na sebi; nema nama spasa. Dok god svatko od nas ne digne glas kad nepravda urliče, nema nam spasa. Što dopuštamo, tako će nam i biti.

Hvala Magdaleni na njezinoj hrabroj, lavljoj rici. Ovu knjigu, kako saznajemo od autorice; Ministarstvo nije htjelo otkupiti za knjižnice… Zašto? Čega se boje? Je li Orwell ipak bio u pravu?

P. S. likovi su kreirani prema stvarnim osobama i slučajevima.

Link za kupnju: https://www.facebook.com/profile.php?id=100063749400873